Svoju MP izviđačku karijeru započela sam početkom 2005. godine ulaskom u bus na kat koji je bio spreman za višesatno putovanje do Vysočine i prepun malih i velikih izviđača. Dovoljno je reći da sam članica patrole DUGA postala i prije nego smo stigli do Zaprešica. Eto, toliko me sve fasciniralo, kako tada, tako i danas.

Nakon prvog zimovanja, gomile patrolnih i družinskih sastanaka, natjecanja akcija i bivaka, konačno je uslijedio i prvi logor, a nakon prvog logora, broj izviđačkih avantura povećavao se iz godine u godinu. Kupa, Kupa, Radonja, opet Kupa, Smotra, Velebit, Valovine.. Provodili smo noći u hotelima s milijun zvjezdica, našim šatorima pod otvorenim nebom. Nismo imali televiziju, ali oko nas se vrtio najzanimljiviji program. Nije bilo gradskog vodovoda, a pili smo najčišću vodu iz velebitskog izvora. Za nas nisu kuhali Michelinovi kuhari, a hrana je bila prva liga.

Na sve smo imali odgovor i ničega nas nije bilo strah, osim možda puha. Je li tako, Pavice? lako sam u početku bila jedna od DUGA, patroli GLJIVA sam dala cijelu sebe, a one su meni vratile stostruko. Riječ je o curkama koje su sve nove ideje, koliko god sulude bile prihvaćale s osmijehom na licu. Bilo je tu i suza, ljubavnih jada, nerješivih problema i raznih tegoba, ali prijateljstvom odličnom suradnjom i upornošću svladale smo sve prepreke. Nesumnjivo je riječ o najboljoj patroli stoljeća u svemiru. Neke Glive su i danas aktivne, a za sada je najdalje dogurala naša Cana kao vođica družine LASIAVICA i kuharica SUSEDGRAD-u. Baš kao u izreci, učenik nadmašio učitelja.

Što reći za kraj osim da se vještine, prijateljstva i avanture doživljene u izviđačima pamte zauvijek i traju vječno. Bas kao i slava nakon položenog prvog uvjeta vještarstva kurir 24-satne šutnje.